Ilustracija (Foto: arhiva)
Olaka obećanja tipa „dobićeš čokoladu ako prestaneš da skačeš“, „smiri se, kupiću ti lutku“ postaju sve uobičajeniji načini na koje roditelji mališane dovode u red.
Ne nude oni „robne nagrade“ samo da nateraju djecu da se lijepo ponašaju već i da bolje uče. Ali to po pravilu i više košta, pa su tada u opticaju mnogo krupnije stvari. Za odličan uspjeh nudi se kompjuter, plej stejšn ili mobilni telefon. Za popravljene jedinice plaća se i u kešu.
IDETE LINIJOM MANJEG OTPORA?
Zašto ucjena nije dobar saveznik u vaspitavanju, šta ga razlikuje od prave nagrade i koje su moguće posljedice po djecu, pitali smo Radmilu Grujičić, psihologa u psiho-centru „Psihomedika“ u Jagodini.
Prema njenim riječima, problem s podmićivanjem je taj što ucjena gotovo uvijek deluje. To za roditelje treba da bude upozorenje da ako već nemaju snage da ucjeni sasvim odole, onda da ga bar ne upotrebljavaju često.
– Ako često podmićujete dijete, realna je opasnost da ga dovedete u fazu da ono neće ništa da uradi ako time ništa ne dobija – savetuje naša sagovornica i dodaje da se stalnim nagrađivanjem, a naročito čestim podmićivanjem, kod djeteta zapravo njeguju lijenost i neodgovornost.
ŠTA KAD POČNU DA TRAŽE VIŠE
A onda odgovornost nije na djeci nego na roditeljima. Zato oni treba da postave granicu. Djeca će verovatno negodovati kada uvide da mama i tata više nisu spremni da „plaćaju“ za svaku sitnicu.
– I roditeljima će u trenutku kada svoje mezimče za nešto odbiju biti teško. Ali treba sebi da kažu da je to za njihovo dobro. U protivnom odnjegovaće lijeno dijete i stvoriti kod njega naviku da za sve urađeno nešto dobije. A šta kada počnu da traže više nego što možete da im date – pita se Radmila Grujičić i kaže da je najdelotvornija nagrada vaša pažnja i pohvala.
Međutim, na roditeljima je da budu istrajni jer je to jedini način da svoje dijete nečemu nauče.
(vestinet.rs)
Loading ...