Postoji li žena koja u ormaru nema odjeću koja ju kupila, a nikada obukla? Objašnjenje ovog fenomena donosi američka psihologinja Kit Yarrow, specijalizovana za psihologiju konzumerizma. Razlozi zašto to radimo vam možda otvore oči i uspijete se “othrvati” ovoj besmislenoj navici – i uštediti, piše “Zadovoljna“…
1. Ignorišemo veliku manu artikla
Najčešći razlog zašto kupimo odjevni artikl koji nikad ne izvadimo iz ormara je taj da smo ga pogrešno procijenili i ignorisali njegovu manu. Uobičajeni scenario ide ovako: artikal nam se zbog nečega jako svidio; međutim, nešto s njime nije bilo u redu; ali bio je na sniženju pa smo ga ipak kupili.
“Ovo je klasičan primjer fenomena kognitivne pristranosti pri čemu ignorišemo informaciju koja nije u skladu s našim željama. Naprimjer, žena po imenu Karen s kojom sa razgovarala kupila je svilenkastu bluzu tako mehku na dodir. No, bluza ima veliku manu jer ne paše na ništa što ima u garderobi. Ipak, bila je na velikom sniženju i zbog toga ju je kupila. Nije željela odustati od nje i odbila je samu pomisao da je vrati u roku povrata. Na kraju bluzu nijednom nije obukla”, priča Kit Yarrow.
Isto tako, Jasmine je kupila Pradine štikle koje malo škripe i neudobne su. Međutim, Jasmine je uvjerena da nije pogriješila što ih je kupila iako ih ima već godinu dana i nikada ih nije obula.
“Ipak su Prada! Moj jedini par. Bile su 75 posto snižene. Čekam da odem negdje gdje neću morati hodati”, iskrena je Jasmine.
2. Kupujemo zbog fantazije, a ne realnosti
Drugi veliki razlog zbog koga kupujemo odjeću koju nikada ne nosimo je taj što imamo pogrešnu percepciju o samima sebi. Zbog te pogrešne percepcije, odnosno samozavaravanja, uspijemo racionalizovati kupovinu artikla koji bi nam se inače činio neprikladan, nepotreban ili bezvezan.
“Dok kupujemo, vizualizujemo same sebe u budućnosti. Zbog toga mnogi ljudi vole kupovati – šoping stimuliše našu maštu. Dok razmišljamo hoćemo li nešto kupiti, zamišljamo kako ćemo drugima izgledati u tome, kako ćemo se osjećati u tom komadu odjeće, itd. Problem je u tome što ljudi često tokom kupovine vizualizuju stil života koja možda uopšte ne postoji – da su mršaviji, da idu na kampiranje, na skupi odmor ili na glamurozne događaje”, objašnjava Yarrow.
U ovom slučaju najčešće je riječ o kupljenoj premaloj odjeći. Trapericama, haljinama, kupaćim kostimima koje ćete nositi u budućnosti, nakon dijete. Poznato? Neki ipak ne uspiju smršavjeti, a kod onih koji smršave ponekad se desi da im se odjeća koju su kupili za “mršavu fazu” više ne sviđa.
3. Artikal nam se previše sviđa
Nekome će ovo zvučati čudno, ali postoje kupci kojima se kupljeni artikal toliko sviđa da ga ne žele uništiti nošenjem. Ovaj fenomen naziva se averzija od gubitka, a pojavljuje se kod ljudi koji su se osjećali zakinutim ili su doživjeli gubitke u djetinjstvu.
Na primjer, Diane ima bijelu pamučnu haljinu za koju kaže da je “ubitačna” i savršena u svakom pogledu – stanjuje figuru, udobna je i slično. Ipak, nikad je nije obukla jer se i najmanja mrljica vidi na njoj. Kaže da je čuva za posebnu priliku, za neko mjesto “gdje će haljina biti primijećena i gdje ću se željeti osjećati kao milion dolara”.
