Oduvijek sam znala da je pravilno držanje tela (čitaj: ispravljena leđa, podignute grudi i glava) prvi uslov da ostavite dobar utisak. Žena koja ima dobro držanje djeluje vitkije i samouvjerenije. Nažalost, pogurena leđa i spuštena ramena godinama su bili moja prirodna poza i “zaštitni znak”. Na visokim štiklama i uvijek sa glomaznom preteškom torbom na ramenu, koja je postala sastavni dio stajlinga žene 21. vijeka, izgledala sam još pogrbljenije. Bila sam svjesna da takav položaj tijela čini da moja figura izgleda ružno, međutim, to nije bilo najgore od svega. Jednog dana, u trenutku dok sam ustajala od kancelarijskog stola, osjetila sam nepodnošljiv bol u krstima. Nemoćno sam se srušila na stolicu, u panici da će me i najmanji pokret pretvoriti u doživotnog invalida!
Štikle kao neprijatelj
Srećom, to se nije desilo, ali me je ovaj incident natjerao da se obratim doktoru. Tako sam i saznala da sve više ljudi mlađih od 45 godina pati od različitih oboljenja kičme, zbog kojih se liječi medikamentima ili odgovarajućim oblicima fizioterapije. Osnovni uzroci ovih problema uglavnom su povrede ili genetska predispozicija. Međutim, i stres, opšta slabost organizma i nepravilno držanje tijela sve češće uzrokuju nastanak i razvoj bolesti kičme. Doktor mi je objasnio da držanje utiče na potporni aparat kičme. Ako stojite ili sjedite pogrbljenih leđa, povećavate pritisak na pršljenove, zglobove, mišiće i ligamente koji su oslonac za kičmu. Cipele sa visokim potpeticama možda su dobar saveznik u zavođenju, ali svakako nisu prijatelj zdravlja, piše “Lepota i zdravlje“…
Početak liječenja
Nakon što je doktor utvrdio problem, propisao mi je fizioterapiju. Uslijedila su nova, ne baš prijatna, otkrića – moje desno rame i lijevi kuk viši su u odnosu na lijevo rame i desni kuk, a iz profila – izgledam kao znak pitanja! Ali, to i nije neko iznenađenje, jer i moj otac izgleda baš tako. Zapravo, skoro sva rodbina sa tatine strane izgleda tako – svi su oni visoki, mršavi ljudi, izduženog torzoa. Tokom cijelog školovanja patila sam zbog svoje građe. Mrzila sam to što sam najviša i najmršavija od svih djevojčica u razredu, a u pubertetu posebno sam patila zbog malih grudi. Povijala sam ramena i spuštala glavu, jer mi se činilo da sam tako manje upadljiva. Mama me je stalno opominjala da se ispravim, ali meni je to stvaralo još veći kompleks, pa sam se još više povijala.
Pogubna neaktivnost
Bavljenje sportom vjerovatno bi mi bilo od velike koristi, ali ja sam uvijek odbijala da idem na bilo kakve treninge, jer sam mislila da u laganoj sportskoj opremi izgledam još gore nego u širokoj garderobi u kojoj moja mršavost nije toliko dolazila do izražaja. Kasnije, kada je manekenska građa ponovo ušla u modu, konačno sam se pomirila sa svojom visinom od 180 cm, počela sam da je doživljavam kao plus i da je ističem noseći cipele sa visokom štiklom. Nažalost, moja povijena leđa tako su bila pod još većim pritiskom. Osim toga, otkako sam se zaposlila, sate i sate provodila sam sjedeći u kancelariji.
Djevojka sa tijelom starice
Ono što mi je terapeut rekao prilikom prvog susreta zvučalo je stvarno šokantno: “Vaši preponski mišići su kao kod osamdesetogodišnje starice!” Objasnio mi je da je takvo stanje direktna posljedica nepravilnog držanja tela i fizičke neaktivnosti. I zaista, kad mi je rekao da se savijem i dodirnem šakama nožne prste, nije bilo šanse da to uradim. U tom trenutku stvarno sam se osjećala kao baba. Terapeut mi je rekao i da se bolovi u leđima obično javljaju u tridesetim godinama života (a meni je tek 29!), ponekad i ranije, zbog “sjedećeg” načina života. Osim toga, saznala sam da se kancelarijski posao, naravno zbog dugog i nepravilnog sjedenja, nalazi na listi pet profesija najopasnijih po leđa. Naime, mnogo teže održavamo pravilan položaj tijela dok sjedimo, nego dok stojimo, a sjedenje, u poređenju sa ležanjem, uzrokuje i trostruko veći pritisak na diskove, koji podupiru kičmene pršljenove. Od silnih informacija zaboljela me je glava!
Novi režim života
Kao terapiju, doktor mi je odredio vježbe istezanja i jačanja leđnih i preponskih mišića, koje su za mene bile nevjerovatno teške. Mislila sam da neću izdržati, ali znala sam da je to neizbježno, pa sam se potrudila da budem disciplinovana. Po završetku terapije, objasnio mi je i da ću morati da promijenim način života, kako bi se rezultati, koje smo postigli terapijom, održali. Rekao mi je da, dok sam na poslu, na svakih sat vremena ustanem od stola i prošetam, kao i da držim ruke iza naslona stolice dok čitam mejlove i ne kucam. Sve to mi nije teško padalo, ali mi je bilo žao što sam morala da se odreknem visokih potpetica – one su mi bile strogo zabranjene! Problem su mi predstavljale i vježbe kod kuće i odlasci na rekreaciju. To je bilo prilično bolno, a i nisam imala naviku da se bavim sportom, pa sam se ponašala dosta nedisciplinovano.
Ništa bez discipline
Nakon samo nekoliko sedmica, opet sam “zauzela” svoju staru, pogrbljenu pozu. Međutim, snažni i izuzetno bolni grčevi natjerali su me da se ponovo obratim fizijatru. Opet sam prošla terapiju od deset fizikalnih seansi, koju sam platila “papreno”. Međutim, iz novonastale situacije izvukla sam pouku i konačno prihvatila činjenicu da je adekvatna fizička aktivnost moja trajna obaveza. Terapeut mi je objasnio da on propisanim vježbama može privremeno da popravi moje držanje, ali da se ništa neće suštinski promijeniti dok ne ojačam stomačne mišiće. Od svih umjerenih aktivnosti nekako mi se najzanimljivijim učinio pilates, kojim se zatežu i jačaju mišići. Inače, ovaj tip vježbi prvobitno i jeste osmišljen kao oblik fizikalne rehabilitacije. Sramota me je da priznam da sam na prvom treningu, već nakon desetak minuta, ostala bez daha, iako sam se upisala na najumjereniji oblik fizičke aktivnosti. Toliko o mojoj kondiciji! Ali, riješila sam da istrajem.
Konačno ozdravljenje
Sada, nakon nekoliko mjeseci manje-više redovnih odlazaka na pilates, jogu i vježbi posebno prilagođenih za mišiće leđa, moje tijelo izgleda potpuno drugačije. Leđa su mi mnogo jača, a mišići cijelog tijela zategnutiji. Izgledam bolje nego ikad i baš zbog toga osjećam da mogu ponosno da se ispravim. Nedavno, na kontrolnom pregledu, fizijatar je konstatovao značajno poboljšanje. I, čisto da spomenem, sada mogu rukama da dodirnem nožne prste! Što se tiče cipela sa visokim potpeticama, pa… obujem ih ponekad, u specijalnim prilikama.
Loading ...