“Kad se ženiš ili udaješ, beri zelje oko svoje kuće, jer to zelje najbolje poznaješ”, stara je narodna mudrost uz koju bi se mogla prisloniti i jedna novija: “Kad si bolestan, traži lijek u svojoj blizini”.
“Za Bosanca je šljiva ili jabuka u ruci uvijek bolja i sigurnija nego kokos na grani! Genetski smo predodređeni za vrstu voća koja uspijeva u području gdje smo rođeni. Naše tijelo je zbunjeno sastavom manga ili papaje, naprimjer”, tvrdi Berka Nezić, nutricionista i savjetnik za zdravu prehranu, piše “Aura“…
Isto vrijedi i za povrće, ali i za čajeve. Neosporno je da ginseng, naprimjer, ima izuzetno ljekovita svojstva, ali, koliko koristi organizam jednog Balkanca može imati od njega ako znamo da ginseng nije biljka našeg podneblja? Isto vrijedi i za mnoge druge biljne lijekove.
E sad, koja je to biljka koja krasi skoro svako dvorište u našoj zemlji? A pritom ima izuzetno simbolično ime i dokazano je da je ljekovita?
Čuvarkuća! To je pravi odgovor!
Rijetke su biljke koje su tako dugo prisutne u narodnoj medicini posebno među ruralnim stanovništvom kao što je čuvarkuća. Još u spisima sačuvanim iz 9. vijeka, kada nije bilo konvencionalne medicine, u odredbama koje potiču od Karla Velikog u kojima se seljanima nalaže uzgoj 72 važne biljke, u završnom poglavlju stoji: “Svaki seljak treba imati čuvarkuću na svojoj kući”.
Putokaz ka novom lijeku?
Radi se o biljci koja dobro uspjeva u našim krajevima i može se lako uzgojiti u dvorištu ili saksiji. Njena ljekovita svojstva su mnogobrojna. Najpoznatija primjena čuvarkuće je kod bolova u uhu, no, kroz ispovijest mladog maglajskog umjetnika Adija Softića, na čuvarkuću ćemo baciti jedno posve novo svjetlo.
Današnja znanost ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija, pa bi ova priča mogla biti putokaz ka patentiranju novog lijeka.
“Vjerujem da će moja priča pomoći mnogima jer, čuvarkuća je biljka bez nuspojava, može je koristiti svako. Pritom, lako ju je nabaviti. Meni je pomogla da izliječim tešku alergiju, a svjedoci smo da su danas, alergije najprostranjenija bolest”, kaže na početku našeg razgovora Adi.
O kakvoj je alergiji bila riječ?
“Urtikariji, tako su barem ljekari zaključili. Bilo je to 1. maja, 2005. godine. Sjećam se kao da je juče bilo. Sjedio sam s roditeljima, gledao TV. Odjedanput me počela obuzimati neka nelagodna vrućina. U ušima zujanje, u očima magla. Nesvjestalo mi se. Stezanje u prsima, grlu. Gubitak daha, užasna panika da ću umrijeti.
Roditelji su mi izmjerili temperaturu. Bila je izuzetno visoka i nije prestajala rasti. Uhvatila me groznica. Mislili smo da je u pitanju gripa. Čak su i ljekari u JU Dom zdravlja Maglaj, pri prvom pregledu posumnjali na gripu. Simptomi su bili “tu negdje”. Dobio sam antibiotike, penicilin…malo se situacija smirila. No, pet dana poslije, znatno se zakomplikovala.”
Kako se manifestirala ta komplikacija? Simptomi?
“Počeli su mi oticati zglobovi i vrat, zatim su se po cijelom tijelu razlili nekakvi čudni plikovi. Apsolutno cijelo tijelo je oteklo, kao kada vas pecne bumbar. Pritom sam imao osjećaj hladnoće i ukočenosti, usne su takođe otekle, drhtavica nije prestajala. I užasno me svrbilo, bio je to zaista iritantan svrbež. Tada su mi i dijagnosticirali urtikariju. Vrsna pedijatrica Azra Mrehić sa kompletnim osobljem Doma zdravlja Maglaj, dva dana je bdjela nadamnom. Inače nije slučaj da se pacijenti zadržavaju u Domu zdravlja, ali kako mi nije prestajalo gušenje, a na insistiranje mojih roditelja, nisu me puštali kući. Htjeli su otkriti šta je uzrok takvoj reakciji. Isprobavali su na meni brojne terapije, ali, nijedna nije djelovala. U očima prisutnih vidio sam beznađe. Njihov pogled kao da je govorio:
– Ovo je kraj!”
“Zaista sam bio prestrašen. Mislio sam da ću umrijeti, ugušiti se. Jedina utjeha bila je doktorica Mrehić i njena samouvjerenost. Ona nije odustajala od mene.”
Kako se bolest dalje razvijala?
Pa, s roditeljima sam stigao do Kantonalne bolnice u Zenici. Potvrdili su dijagnozu doktorice Mrehić – urtikariju. Nažalost, nisu uspjeli odgonetnuti šta ju je uzrokovalo. Tako sam poslan kući, uz onu klasičnu terapiju – kalcij i tablete flonidan. Teška je spoznaja da ste alergični, a ne znate na šta. Šta je okidač alergije i šta trebam izbjegavati? Neku određenu hranu ili…, piše “Aura“…
Pomogla vam je alternativna medicina?
“Da, mom ocu Enveru su ljekari savjetovali da zaviri u neku knjigu koja govori o alternativnim metodama liječenja te da, uz kalcij i flonidan, koristimo i neki biljni pripravak. Roditelji su se odlučili za čuvarkuću. Istraživali su, konsultovali se sa rodbinom, prijateljima.”
U kojem obliku je korištena čuvarkuća?
“Roditelji su cijedili listove čuvarkuće. Taj sok smo dodavali u običnu vodu koju sam pio svakodnevno. Ubrzo su se simptomi počeli povlačiti. Izbacio sam tablete iz terapije, ostao samo na čuvarkući. Najlakše ju je oprati i smiksati u blenderu. Takođe, može se pokiseliti u mlakoj vodi i poslije tu vodu piti. Ne znam kako je djelovala, ali, očistila je moj organizam. Zvanično sam bio izliječen i osjećao sam neizmjernu sreću što postoji priroda i što mogu normalno živjeti. Čuvarkuća mi je vratila djetinjstvo, zdravlje, život…Savjetovao bih vašim čitateljima da listove čuvarkuće dodaju u salatu, to je izvrsna kombinacija.”
Bolest se ipak vratila?
“Nažalost, jeste. Dvije godine poslije, isto, iz čista mira alergija je buknula. Čim smo primijetili prve simptome, uključili smo kalcij i čuvarkuću. Stanje se brzo smirilo. Ovoga puta čak nisam ni ljekaru išao.”
Zdravlje danas?
“Izuzetno dobro. Alergijama nema nikakvog traga. Ne koristim nikakve lijekove, čak i prehlade tretiram isključivo pilećim supama, domaćim sokovima i čajevima. Čuvarkuća je naravno na prvom mjestu. Preporučio bih je svima, i zdravima. Toj biljci treba spomenik dići. Nepravedno je zapostavljena. Osim toga, izbjegavam masnu i slatku hranu. Energije imam za izvoza…”
Ko je Adi Softić?
Da BiH nije samo zemlja kiča i bezvrijednih, apsurdnih idola, svakodnevno potvrđuju mladi ljudi koji svojim primjerom stvaraju jednu sasvim novu i urbanu sliku o BiH.
Jedan od boljih predstavnika tog novog, urbanog toka, zasigurno je Adi Softić, mladi Maglajlija koji se svojim radom uspješno dokazuje i kod nas, a i u svijetu. Naime, performans “Živa zastava za domovinu” u Adijevoj režiji ušao je u kalendar najboljih poruka mira u svijetu na takmičenju “Art For Freedom” koji vodi pjevačica Madonna.
“Kada sam dobio pismo u kojem stoji da je performans jedan od najboljih u svijetu, nisam mogao da vjerujem. Isplati se imati san, ja od malena sanjam velike snove. Kada ih sa 19 počnete ostvarivati, postoji li veća sreća? – kaže Adi.
Inače, takmičenje “Art For Freedom” Madonna koristi kao najavu novog albuma i turneje. Ko zna, možda Softića uskoro vidimo u saradničkim krugovima ove najveće svjetske zvijezde. Ne bi nas čudilo, jer, u vrijeme kada se nad kulturom u BiH vrši totalni genocid, rijetki su ljudi, a naročito mlađe generacije, voljni da se angažuju i ublaže dejstvo kulturne i sociološke krize u našoj zemlji. U Maglaju, gradiću u srcu Bosne, poznatom po Natronki ali i bogatim kulturno-historijskim naslijeđem, već godinama, u borbi sa malograđanskim mentalitetima i kulturološkim genocidom, djeluje tinejdžer Adi Softić.
Do sada je realizovao mnoge pozorišne projekte, sa nekolicinom kolega, još u osnovnoj školi “na noge” je postavio drame kao što su “Hasanaginica” Alije Isakovića, “Na Božijem putu” Ahmeda Muradbegovića, ali i izuzetno zahtjevan mjuzikl “Hanka” Sulejmana Kupusovića, u kome je učestvovalo čak 200 osnovaca.
Prepoznat je kao mladi režiserski, ali i glumački talenat te svestrana, mlada nada, koja se bavi pjevanjem, pisanjem, modelingom, te dobija ponude i pohvale iz inozemstva za svoj rad i trud.
Šta je urtikarija?
Urtikarija (koprivnjača) je alergijska bolest kože kod koje na koži izbijaju urtike (promjene na koži koje odgovaraju onima pri kontaktu s koprivom, ali samo vizuelno; promjene su zapravo, kudikamo opasnije). Urtikarija je načelno ograničena na kožu, uz rizik prijelaza u sistemsku reakciju (anafilaktički šok). Moguće su i sljedeće manifestacije bolesti: oticanje jezika, edem larinksa (grkljana), napad bronhijalne astme, znakovi od strane probavnog trakta (povraćanje, proljev), oticanje zglobova.
Uzroci običnih urtikarija mogu biti lijekovi, kozmetika, razne vrste hrane, aditivi u hrani, gljivice, bakterije, crijevni paraziti, neki virusi, prašina, polen, dlake, perje.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, probe ekspozicije i eliminacije (alergena), alergoloških kožnih proba i imunoloških testova.
Glasam za ljubav i čuvarkuću
Oni koji me poznaju, zovu me čudom od djeteta. Sa samo četiri godine, samostalno sam naučio govoriti njemački jezik. I to perfektno. Sa pet sam već govorio engleski.
Od kako znam za sebe, volio sam knjige. To je posebna vrsta ljubavi, sa šest godina osvajam prvu nagradu za literarno stvaralaštvo na temu „Moj drug sa posebnim potrebama“, u organizaciji “Lotos fondacija Zenica”.
Veliku insipiraciju sam pronašao u djevojčici Anisi Obralić, kćerci naših prijatelja Vesne i Mahmuta Obralića, vrsnog rukometnog trenera. Njena kreativnost i sportski duh me i danas fasciniraju i motivišu. Ona ima Daunov sindrom, a višestruki je prvak na specijalnim olimpijadama i fenomenalno slika.
Sve to mi je bilo podstrek da se priključim nevladinoj organizaciji „Umero“ Maglaj gdje volontiram i radim na usavršavanju kreativnosti kod djece sa posebnim potrebama. Danas sam jedan od projekt menadžera ove organizacije i borim se u akcijama koje su im osigurale ravnopravnost na lokalnom nivou.
Često mi kažu da nastupam kao Jelena Karleuša u Srbiji, otvoreno i bez dlake na jeziku. Nije to ni puno daleko od istine.
Za sve ono što ona i ja radimo – treba hrabrost, samopouzdnaje. Treba na jednom malom Balkanu gdje smo svi zatrovani međusobnim razmiricama reći : “Ja glasam za ljubav”. I glasat ću uvijek i za ljubav i za malu čuvarkuću koja mi je spasila život. Glasat ću i za Dom zdravlja čije mi je osoblje s pedijatrije pomoglo. Glasat ću za novi Maglaj čiji su građani moja armija ljubavi, snaga koja me pokreće.
Loading ...