Kultura

Čabrina kafana u Maglaju uskoro puni sto godina postojanja: Kafa u ibriku i rahatlokum s okusom tradicije BiH

Nisu sve kafane birtije. Ima i onih u kojima čovjek odmori dušu, osjeti duh tradicije Bosne i Hercegovine dok mu se na stol servira kahva, kafa ili kava u malom ibriku s rahatlokumom i dvije kocke šećera. Upravo jedna takva kafana i danas radi, a nalazi se prekoputa džamije Kuršumlije u Maglaju.

U srcu starog grada Maglaja put od kaldrme vodi do tvrđave, Kuršumlije, starih pekara, stare džamije ispod tvrđave, ali i do Čabrine kafane koja je svoja vrata prvi put otvorila 1919. godine., piše “Klix“.

U maglajskoj čaršiji kao da je vrijeme stalo, a kafana je i danas omiljeno mjesto najstarijih mještana Maglaja, kako je to bilo i davne 1919. kada se iz Pešte vratio Husein Obralić koji je svojim gostima servirao napitke u fildžanima. Da, fildžanima, skoro stotinu godina u Čabrinoj kafani niko nije popio kap alkohola.

Kafanu je nakon Huseina, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu, vodio njegov sin Mehmed koji je sa trinaest godina pekao zanat. U kafani je, kao i prije skoro stotinu godina kada se struja koristila samo za osvjetljavanje prostorija, stanje isto. Tišinu ne razbijaju zvukovi iz zvučnika, već šahovske figure, kašljanje gostiju i škripa vrata i stolica pri njihovom ulasku i izlasku. Kafanu danas, nakon djeda, oca i braće vodi Seka Pap koja se prisjetila teških vremena Čabrine kafane.

“Kafanu je sve do devedesetih godina vodio moj otac Mehmed, a u ratu je granatirana kuća u kojoj se nalazila kafana te je zbog toga prestala raditi. Kuću smo obnovili 2002. godine, a ja sam sa svojim suprugom 2006. godine ponovo otvorila vrata ove kafane koja je najdraže mjesto starijih Maglajlija”, govori Seka za Klix.ba.

Kafa se i danas servira kako se servirala i prije skoro stotinu godina, što je zanimljivo turistima koji posjete Maglaj. Međutim, veliki broj mladih Maglajlija rijetko kada uđe u kafanu koja ima historiju, iako su cijene pristupačnije nego u drugim ugostiteljskim objektima u gradu.

U Čabrinoj kafani bila je izložena i izložba fotografija gostiju koji su redovno posjećivali kafanu. Fotografije za izložbu “Trenutak čovjeka” pravio je Radivoje Sužnjević, ali veliki dio fotografija izgorio je prilikom granatiranja kuće u kojoj se nalazila izložba.

“I danas kafanu posjećuju stariji gosti, da sam mogla i ja bih fotografisala sve njih koji dolaze. Od 2006. godine do danas, oko 50 redovnih gostiju je preminulo, ali još uvijek ima onih koji dolaze, koji svoje vrijeme provode uz društvene igre, topli napitak i dobro druženje”, dodaje Seka.

Većina gostiju ove male gostionice koja osim skromne ugostiteljske ponude, nudi i toplu riječ i dobrodošlicu često ne popiju ništa, ali to Seki ne smeta, jer kako kaže, kada imaju para onda i popiju, kada nemaju, igraju šaha.

“Cilj mi je da kafana ostane da radi, obaveze su velike, ali mogućnosti je teško uskladiti sa svime. Sin radi u Natronu, kćerka ima svoj posao i vrlo teško da će neko ovo naslijediti”, zaključila je Seka.

Koliko dugo će još Čabrina kafana biti otvorena, koliko lica će ostati zabilježeno Seki u pamćenju prije nego se vrata kafane zatvore, još nije poznato. Međutim, sigurno je da će se, kao i danas, za nekoliko desetina godina i još dugo spominjati Čabrina kafa i vrata uvijek otvorena za sve goste.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh