Pet godina kasnije vrijeme i dalje stoji u zaseoku Nedićev kraj, gdje je Bogdanović tog dana u crno zavio pet porodica rođaka i komšija, sa kojima je do tada dijelio dobro i zlo i kojima je, kako pričaju rijetki preostali mještani, uglavnom pomagao. Jer u ovom dijelu sela danas živi jedva desetak duša, a ljudski glas se gotovo i ne čuje…
Pojedine kuće zarasle su u korov i počele već da se ruše.
Tuga ne prolazi
“Pričaju ljudi da je Ljubiša imao loše gene, da nije imao slogu u kući i da ga je to natjeralo da nam zatre kraj, ali nema opravdanja za ovakvo zlo koje nam je nanio”, priča V. M jedan od mještana koji živi nedaleko od kuće Bogdanovića.,prenosi “Kurir“.
On ističe da nikada neće zaboraviti jutro kada je Ljubiša krenuo u svoj krvavi pohod.
“Čuo sam da nešto lupa, kao da neko udara u tarabu. Bilo je 5:10, sjećam se kao sada. Ustao sam i izašao na terasu. Primijetio sam svjetlo kod komšija i pomislio sam šta li rade tako rano. Ipak, vratio sam se u krevet, nisam ni vrata zaključao. Da je htio, mogao je i nas bez po muke pobiti”, prisjeća se mještanin, čija je kuća jedna od rijetkih u koju ubica tog dana nije ušao.
Prema njegovim riječima, iako je prošlo toliko godina, bol i tuga za ubijenima ne prolaze.
“To su bili ljudi sa kojima smo dijelili sve. Mali D. D. tek je počeo da priča i, da je imao sreće, sada bismo se radovali i spremali za polazak u školu. A ovako… Moja baba i ja smo sami kao na pustom ostrvu. Niotkud glas da se čuje. Sem poštara i ovog što čita struju ovde više niko ne dolazi”, priča očiju punih suza stari mještanin.
Malo dalje od njegove kuće Bogdanović je ubio majku i sina.
“Jeza me prođe kad pogledam u tom pravcu. Vidjela sam tijela ispred kućnog praga, ležala su nepomično do dolaska ljekara iz Mladenovca”, kaže mještanka S. M.
Ne živim, životarim
“Kada dođe april, meni se duša kida na komade. Moju ženu ubio je na vratima, bila je u pidžami. Pucao joj je u bradu i ubio na mjestu, evo gdje je metak završio”, priča R. S.
On je malo prije toga krenuo na posao. Policija ga je susrela na putu i vratila kući.
