Nakon 12 tjedana potpuno uredne trudnoće počela sam krvariti. Taj dan oko 14 sati osjetila sam da je krenula krv krenula sam u WC i tamo mi se srušio svijet pod nogama jer su se moje sumnje obistinile. Krvarenje je bilo obilno i znala sam da je gotovo da moje bebe više nema, piše “Slobodna Dalmacija“.
Zovem muža, vozi me u bolnicu. Ponesem dva higijenska uloška sa sobom pretpostavljajući da neću dugo čekati. Dolazimo tamo prijavljujemo se, čekaonica prazna. Rečeno nam je da čekamo i biti ćemo primljeni. Ja sam u kratkom periodu potrošila uloške i poslala muza da kupi još jer je krvarenje preobilno. On kupi maxi pakiranje, koje potrošim u roku sat vremena i mi još uvik čekamo, a nigdje nikoga u čekaonici. On kupi još jedan pak i mi još uvik čekamo i tako tri sata.
Ja sam sad već cila krvava, majica bijela do pola leđa, noge, stolica oko mene. Ja krvarenje ne mogu kontrolirati niti se više dizati za WC. Muž kraj mene pokušava vlažnim maramicama brisati jer se čekaonica već napunila ljudima i svi me gledaju. A ja neutješno placem jer sam izgubila svoju bebu i jer se sramim što me nepoznati ljudi gledaju takvu.
Muž poludi, počne psovati i lupati im na vrata da ću iskrvariti. A sestra izađe, ni ne pogleda mene i reče ništa ona ne krvari vise nego druge žene. Strpite se.
Nakon pola sata me primaju, sjedam za stol za pregled. Krv na sve strane. Doktorica šta me pregledava viče da sam sve šporkala. Jedna doktorica me pregledava, a druga stoji iznad moje glave i one se svađaju koja je imala više kiretaža. Ja plačem, ali one to ne obadaju, padaju svakakve riječi između njih dvi i u jednom momentu doktorica mi se obrati i reče: “Gospođo, ispao je plod, pogledajte na pod”.
Nakon toga slijedi kiretaža da me očiste. Molim za anesteziju i ona govori da nema potrebe jer je plod ispao i kiretaža će trajati najdulje dvije minute. Stave me na stol ispred sale i taman da će me uvesti unutra doktoricu zovu na kolače uz rečenicu: “Ma daj, ajde, neće ona nigdje uteći”. I ostave me na tim kolicima ispod klime, točno sat vremena čekam i slušam ih kako se smiju. Sestre prolaze i živcira ih jer plačem i dobacuju svašta, kao, nisi jedina, ali neće biti dice itd…
Kiretaža počima s 30 minuta najgore boli u mom životu. Doktorica se na kraju ispričava jer je mislila da neće dugo trajati jer je ispao plod. Ali trudnoća je veća i dugo je trajalo. Rodila sam prije toga i rodila sam opet prije točno misec dana i tijekom poroda bol je bila neusporedivo manja nego tijelom kiretaže.
Loading ...