Lučki grad Cape Town na obali Južnoafričke Republike do kraja marta mogao bi u potpunosti ostati bez pitke vode. Potrošnja je sve veća, a u okolici grada već tri godine nije pala prava kiša. Lokalna vlast žuri s rješenjima koja bi potencijalno mogla pomoći – grade se postrojenja za desalinizaciju, mehanizmi za sakupljanje podzemnih voda i reciklažu vode, piše “Express“…
U gradu od četiri miliona stanovnika građani moraju paziti na svaku potrošenu kap te ne trošiti više od 87 litara dnevno. Pranje automobila i bazeni su strogo zabranjeni, a čak su i kriket ekipe koje su u posjeti zamoljene da se ne tuširaju duže od dvije minute.
Problemi s pitkom vodom nisu rezervisani samo za Cape Town, gotovo 850 miliona ljudi na planeti nema pristup čistoj pitkoj vodi, pokazuju statistike “World Health Organization”, a sve je više i dugotrajnih suša.
Mnogo se vode, i u razvijenim društvima, gubi lošom infrastrukturom. U zemljama u razvoju do 80 posto pitke vode izgubi se kroz pukotine, kaže njemačka konzultantska kuća GIZ specijalizovana za okoliš. Čak i u nekim dijelovima SAD-a do 50 posto vode “nestane” u lošoj infrastrukturi. Sve više tehnoloških kompanija fokusira se na menadžment vode – pametna rješenja za probleme vezane uz pitku vodu.
Francuska kompanija “CityTaps” povezuje potrošnju u urbanim domovima sa sistemom na internetu koji vas obavijesti ako ste pretjerali s potrošnjom ili se voda negdje gubi. Sistem se upravo isprobava u kvartovima u Nigeriji. Korisnici mogu kupovati “vodu na kredit” preko pametnih telefona i kontrolisati koliko se potroši, te platiti samo koliko odluče potrošiti. Kada su pri kraju “kredita” alarm se oglasi, i ako ne nadodaju na račun zatvara se i voda. Sistem omogućava i detekciju oštećenja preko kojih se gubi voda. Kompanije koje se bave saniranjem oštećenja koriste dronove i satelite, a ponekada i “rašlje” – iako naučnici tvrde da se rašljama ne može pronaći pitka voda, zaposlenici kažu kako im je to više puta pomoglo da se usmjere na pravi put.
“Internet nam nudi sve više mogućnosti za tehnologiju vezanu uz pitku vodu, posebno kada možemo potrošnju gledati i pratiti gotovo u trenutku kada se događa”, rekao je Gregoire Landel, direktor “CityTaps”. Racionalno korištenje resursa pitke vode također štedi na struji i reagensima potrebnim za proizvodnju pitke vode.
Tehnologija se koristi i za “žetvu” pitke vode iz novih izvora, pa tako američka kompanija “WaterSeer” razvija mašinu koja skuplja vodu (vlagu) iz zraka. Vanjski ventilator uvlači zrak u podzemnu prostoriju gdje se kondenzuje vlaga. Firma kaže da se voda može proizvesti s manje od sto vata (w) struje – što je dovoljno za napajanje jedne starinske sijalice.
“I individualci i kompanije pridonose inovativnim solucijama, zato što lakše prihvaćaju promjene i novitete nego državne kompanije koje su sputane regulatornim tijelima i rigidnim procesom donošenja odluka”, kaže Nancy Curtis iz “WaterSeer”-a i naglašava kako bi društvo od 500 stanovnika godišnje moglo “uštedjeti” 150 miliona litara godišnje korištenjem njihovog aparata.
“Najveći problem je ljudima dovesti vodu tamo gdje je uopšte nema. Većina rješenja radi odlično u urbanim sredinama, ali šta je s onima koji pješače kilometre kako bi došli do presušenog bunara”, kaže Alexandros Makarigakis iz UNESCO-vog hidrološkog programa.
“Tehnologija za povezati ljude na vodu postoji iz doba starog Egipta, to nije problem. Problem je organizovati se, a to je na vlasti i državnim tijelima, naravno uz podršku privatnog sektora”, kaže Vincent Casey iz WaterAid-a, udruženja koje je širom sušnih područja postavilo “vodomate” koje građani mogu podići uz malu subvenciju države.
Problem pitke vode dodatno je pojačan globalnim zatopljenjem i radikalnim klimatskim promjenama.
Loading ...