U II. svjetskom ratu zatražila je da je pošalju u Varšavski geto kao majstora instalatera. Imala je za to izuzetan razlog – znala je nacističke planove istrebljenja Jevreja, a ona je bila Poljakinja.
Sakrivala je djecu u kutiju sa alatom, koja je bila smještena na zadnjoj strani kola, kao i u jednu vreću (za veću djecu)…
Na zadnjem dijelu kola bio je i njen pas koji je bio istreniran da laje kada bi je njemački vojnici kontrolisali pri ulasku i izlasku iz geta. Vojnike je ometao pas koji je lajanjem pokrivao eventualne dječje zvukove.
Na ovaj način, Sendler je spasila 2.500 djece. Kada su je zatvorili, nacisti su joj slomili ruke, noge i strašno su je mučili.
Irena je sačuvala popis dječjih imena, koje je spasila iz geta, u jednom staklenom ćupu i zakopala iza jednog drveta u dnu vrta njene kuće. Nakon rata je pokušala pronaći sve roditelje spašene djece, da tako ujedini porodice, ali većina ih je bila ugušena u plinskim komorama.
Njihova djeca su smještena u mnoge porodice ili su bili usvojeni.
Godine 1965. muzej “Yad Vashem” uvrstio je Irenu Sendler u “Pravednike među narodima”.
Poljski parlament jednoglasno je usvojio rezoluciju 2007. godine, kojom je odao počast Ireni za “organizovanje spašavanja najbespomoćnijih žrtava nacističke ideologije: jevrejske djece”
2007. godine godine Sendler je bila predložena za Nobelovu nagradu, ali je istu dobio Al Gore za njegov film o zagrijavanju planete.
Loading ...